Aktivnosti povodom 25.novembra

Povodom 25.novembra Dana državnosti BiH, učenici naše škole u okviru TPO fondacije i programa”EMIL” pod nazivom Dijalog sa svrhom, su obilježili ovaj važan datum, tako što su na inicijativu profesorice Selvire Mašnić odlučili da pisanom riječu iskažu svoje emocije, stavove, promišaljanja o domovini.Predstavljamo vam tri najbolja rada, učenice drugog razreda Melihe Stočević ”Bosna i Hercegovina – moja domovina”, i učenice četvrtog razreda Džene Kuduzović ”Tebi domovino” i Nawal Ashi po nazivom:”Moja je”.

 

Bosna i Hercegovona – moja domovina
Rodih se u zemlji koja spaja istok i zapad, sjever i jug, zemlji banova i kraljeva, zemlji mnogih naroda dobrog srca i poštene duše. Rodih se u srcu Evrope, u maloj zemlji merhametlija, gdje sunce najtoplije grije, a ptice najljepše pjevaju. Od Drine do Une, od Save do mora, jedan je most prijateljstva i suživota, a zove se Bosna i Hercegovina. Zar nije isti žubor brze Une i modre Drine? Zaustavi Lašvu, ni Bosna isto ne teče. Ruži otrgni jednu laticu miris će joj izblijediti. Stećak mramorni ćuti, a stihovi njegovi najljepše pjesme pjevaju o ljubavi i jedinstvu bosanskih planina i hercegovačkog krša.
Zar nam svima srce ne kuca isto kad se upali olimpijski plamen, zar se ne smije najslađe na djevojačkim sijelima, zar se igdje ljepša kahva pije nego u bosanskoj avliji? Zar ti duša ne zadrhti kad osjetiš miris lavande pored mostarske avlije i bosanskog lokuma u srcu Baščaršije? O ti, čovječe, osvrni se i pogledaj! Zar nisi Bosanac? Zar ti taj komšija pored tebe nije brat? Zar se niste do jučer na Bembaši zajedno igrali? Zar vam obojici nije stari dedo iz mahale iste priče pričao? Zar vas obojicu Sarajevo nije odgajalo? Pa čovječe, zar niste jedno?
Bosna ima tri naroda, tri velika blaga, što na jednom mjestu najljepše priče pričaju, najslađe kahve ispijaju, stare sevdalinke pjevaju, nemirni žubor slušaju, a grije ih jedno sunce toplo, bosansko i miluje nježni vjetar olimpijskih ljepotica. “Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, a još čudnije kako nam često baš to nedostaje”, davno je napisao Ivo Andrić. Zar to malo nije zagrliti svoga brata, ma koje on vjere i nacije bio? Zar to malo nisu djevojačka sijela, gdje nije bitno kako se ko zove, već ko ljepšu priču zbori? Zar je to malo tako teško?
Od historijskih osvajača do slobodnog plavog neba, put je bio težak i trnovit, ali jedna duša, ona bosanska, danas mostove sloge gradi i svako svoje dijete toplom zrakom sunca pomiluje. Domovina to se srcem izgovara i onda kada usne zanijeme! I kad vani liju kiše i pušu vjetrovi sa sarajevskog Trebevića, ja zatvorim oči, i pomislim na nju, moju domovinu, a onda pomislim na njih, sve te mlade koji napuste svoje domove ne osvrćući se, koji se sjete da imaju domovinu tek kad odu iz nje. Srce bez ljubavi boli, a bez domovine ono vene. Nama je ova zemlja amanet od naših pradjedova, pa je zato gradimo, stvarajmo, učinimo još blistavijom, da je svojim potomcima predamo u najljepšem svilenom ruhu. Naše ruke neka zajedno grade, a Bosnu neka čuvaju, baš kao što i ona stoljećima čuva nas.-Meliha Stočević

 

Ona, moja je

Lijepa je.
Prelijepa je.
Zelena je, i rumena je kada je sunce pozdravlja i odlazi na počinak iza brda prosutim beharima.
Magična je dok se zorom budim, a pogled mi leti ka magli koja poput bijelog pamuka prekriva šehere i njihove stoljetne krovove. Vesela dok se zvukovi ezana i zvona pozdravljaju kao komšije koji žure da popiju kafu uz merak i sevdah, i rahatluk i bujrum.
Crvena je kada je krvolok čizmom gazi i kida, a ona se brani i postaje sve jača i ponosnija. Zlatna je dok se ljiljani talasaju na obroncima njenim i šapuću: “nikada ne damo te.”
Svježa kao rosa uz zelenu Neretvu koja svojom hladnom vodom gasi žeđ tla Hercegovine.
Zdrava i jaka, zagrljena moćnim planinama koje je zimi obuku u ledeno bijele odore, a ljeti je zagriju osmijesi djece koja slasno jedu trešnje po mahalama i pišu stihove ljubavi svojim simpatijama.
Zemlja ljudi velikog srca i merhameta, i različitosti kojih nema nigdje na dunjaluku.
Jedinstvena i čudesna.
Željena iz blizine i iz velike daljine dušom voljena.
Moja je. I naša je.
Bosna i Hercegovina, takva je.-Nawal Ashi

 

Tebi, domovino

Moja duša, nadahnuta tvojom himnom, ispisala je riječi tvog opisa na zidu moga srca.
A sloboda ti si, moja zemljo, poput majke koja prigrljuje svoju djecu i ne napušta ih bez obzira na okolnosti, jer je u tebi i suha grana jednaka livadama zelenila i ružama.Vrijednost moje zemlje ne može se ograničiti na nekoliko riječi, a jezik sa svim svojim izrazima i umjetničkim slikama ne može opisati njen raskoš i sjaj, jer moja ljubav prema domovini obitava u srcu i duši, a njena ljepota nadilazi sva mjesta, jer ima obilje dobrote, i u njoj najljepši oblik sunca izlazi svaki dan, proglašavajući početak nade koji se oživljava u našim dušama i potiče nas da razvijamo svoje talente, uložimo ih u službu ove zemlje i njen napredak i očuvanje, kako bismo joj pokušali vratiti čak i dio njene ljepote.

Postigla si mir, draga moja domovino, nakod duge tuge. Mi, tvoja djeca, gorući smo plamenovi svakog poginulog vojnika, što nesebično svoj život za tebe su dali. Strah se rastopio u njihovoj krvi i od njihove duše stvoren je mač. Moja domovino, tvoja slava je trnovitim putem nastala, ali trajat će beskrajno. Ako se krvlju vratimo svojim precima, koji su svoje živote dali, zamisliti ne mogu gnusniji zločin nego izdati ovu voljenu zemlju! Ova je domovina puls i arterija srca, za kojom svaki odsutni teži, i na njezino tlo vratiti se želi.

Bez obzira na to koliko je pojedinac udaljen od svoje domovine, njena ljubav ostaje urezana u njegovom srcu. Zato što domovina nije samo zemlja, već je uspomena. Uspomena djetinjstva, mladosti, ljubavi. Uspomena ptica raznih boja i oblika koje pletu svoja graciozna viseća gnjezda, šum rijeka, doline, staložna jezera, nalet vjetra, vjesnici proljeća, te noći koje šire svoj plavi veo kako bi sve potonulo u san. Sve te sitnice zauzimaju veliko mjesto, zato će domovina zauvijek u srcima našim ostati kao topla uspomena. -
Džena Kuduzović

Učenica trećeg razreda Amina Gušić koja pohađa IKT izborno područje istim povodom kreirala je kviz.

U ovaj projektu su se uključili i učenici prvog razreda sa svojom razrednicom te su napisali tekst našoj domovini za rođendan.Tekst je napisao Ensar Vujić, muziku prof.Aida Hadžiahmetović, aranžman, master i mix Tazkeer Bekir Khan.
Koordinatorica projektnih aktivnosti je profesorica Selvira Mašnić.